U tekstu se provjerava teza da iza uvođenja ESG standarda stoji woke ideologija.
Autor: Stjepan Lacković, Veleučilište Baltazar Zaprešić 10.12.2024.
Genealogija ESG standarda
Evolucija standarda za praćenje i kontrolu utjecaja poslovanja na okoliš i društvo (ESG) u velikoj je mjeri isprepletena s velikim ekološkim katastrofama koje je izazvao čovjek. Katastrofa u nuklearnoj elektrani u Černobilu 1986. godine značajno je podigla svijest javnosti o ekološkim utjecajima nuklearne energije. ESG standardi rezultat su šireg i sveobuhvatnijeg koncepta održivosti, koji je prvi puta predstavljen i jasno definiran u Izvještaju Svjetske komisije za okoliš̌ i razvoj (u nastavku teksta Brundtland komisija[1]) iz 1987. godine. U Izvještaju je koncept održivosti definiran kao „razvoj koji zadovoljava potrebe sadašnjosti bez ugrožavanja sposobnosti budućih generacija da zadovolje svoje vlastite potrebe.”[2] Ova definicija postavila je temelje za mnoge kasnije politike i prakse održivog razvoja, pa tako i na standarde ESG-a. Pitanje koje su si članovi Brundtland komisije postavili bilo je sljedeće: kako se težnje svjetskih naroda za boljim životom mogu pomiriti s ograničenim prirodnim resursima i opasnostima degradacije okoliša? Dakle, Brundtland izvješće govori o dvije brige koje treba pomiriti: razvoju i okolišu. Održivost je u ovome dokumentu koncipirana kao djelatni koncept, kao smjernica za javne politike i tematizira napetost između težnji čovječanstva prema boljem životu s jedne strane i ograničenja koja je nametnula priroda s druge strane.
Pokret iniciran od strane UN-a doveo je u pitanje dotad prevladavajuće shvaćanje privatnih kompanija da moraju djelovati isključivo u vlastitom interesu, odnosno, jedino u cilju stvaranja profita. S vremenom je počela dominirati vizija da se vrijednost kompanija može vidjeti kroz prakse koje pozitivno utječu na zaposlene, društvo i okoliš. Tijekom vremena koncept održivosti je reinterpretiran tako da uz okolišnu obuhvaća još dvije dimenzije, društvenu i ekonomsku. Trodimenzionalnu varijantu koncepta održivosti skovao je John Elkington, inače stručnjak za menadžment i to s namjerom da se operacionalizira i kvantificira društvena odgovornost poduzeća. Konvencionalnom poslovnom cilju (profitu) dodao je brigu za okoliš (planet) i brigu za dobrobit zaposlenika (socijalna dimenzija). Ova ideja postajala je sve popularnija, pa su razni međunarodni akteri počeli sve glasnije zagovarati potrebu za većom korporativnom transparentnošću i odgovornošću prema navedenom pristupu.
Termin ESG-a prvi put službeno je uveden dokumentom Who Cares Wins iz 2004. godine. Who Cares Wins pokrenuli su glavni tajnik UN-a i UN Global Compact 2004. godine u suradnji sa švicarskom vladom. Inicijativu su podržale 23 financijske institucije, International Finance Corporation (IFC) i Grupacija Svjetske banke. Njime se dodatno razrađuje održivost s fokusom na financijsko ulaganje u promjenjivom globalnom okružju naglašavajući integraciju ESG tema u financijske analize i investicijske odluke. Inicijativa je imala za cilj povećati razumijevanje industrije o ESG rizicima i prilikama te poboljšati integraciju ESG-a u donošenje investicijskih odluka.[3]
U Programu održivog razvoja do 2030. koji su donijeli Ujedinjeni narodi 25. rujna 2015. utvrđen je opći okvir za postizanje održivog razvoja do 2030. godine. Okvir sadrži 17 ambicioznih ciljeva održivog razvoja i 169 povezanih specifičnih ciljeva za države i druge dionike. Glavna nit vodilja ovoga Programa je da okončanje siromaštva i drugih deprivacija mora ići ruku pod ruku sa strategijama koje poboljšavaju zdravlje i obrazovanje stanovništva, koje smanjuju nejednakost i potiču gospodarski rast, a sve to uz rješavanje klimatskih promjena i rada na očuvanju okoliša.[4] UN smatra kako je održivost globalna zadaća koju uglavnom trebaju ispuniti nacionalne vlade na način da implementiraju održive prakse u domene koje su pod njihovom ingerencijom i da učine pritisak na privatni sektor da također uskladi svoje poslovanje s održivim praksama.
Europska unija, osim što se obvezala se na postizanje 17 globalnih ciljeva iz UN-ovog Programa održivog razvoja do 2030., postavila je osnove europskog ESG okvira. Kako se navodi u ESG vodiču koji je objavila Hrvatska gospodarska komora, “obveze za dionike formalizirane su i izložene u nekoliko EU strateških dokumenata i publikacija. U ožujku 2018. godine donesen je EU Akcijski plan o financiranju održivog rasta, u čijem su središtu tri glavna cilja Europske unije:
- preusmjeriti tokove kapitala prema održivim aktivnostima – što je potaknulo donošenje Uredbe o taksonomiji 2020. godine kako bi se odgovorilo na pitanje koje su to aktivnosti održive i koliko su održive
- uključiti čimbenike održivosti u upravljanje rizicima − što je dovelo do Uredbe o objavama povezanim s održivosti u sektoru financijskih usluga (SFDR) godine odgovarajući na pitanje koliko su ulaganja zaista ESG rizična ili održiva
- poticati transparentnost i dugoročne vizije − što je dovelo do Direktive o korporativnom izvještavanju o održivosti (CSRD), objavljene krajem 2022. godine, kako bi se definiralo koje je informacije potrebno pratiti i o njima izvijestiti. Također je dovelo i do Direktive o dužnoj pažnji za održivo poslovanje (CSDDD) koja će definirati kako se poduzeća trebaju ponašati.”[5]
Podržavajući ciljeve Europske unije, Republika Hrvatska je u svojoj Nacionalnoj razvojnoj strategiji do 2030. odredila da će u sljedećih 10 godina nacionalne i europske izvore financiranja usmjeriti na poticanje održivoga gospodarstva i društva, oporavak i jačanje otpornosti na krize, zelenu i digitalnu tranziciju te uravnotežen regionalni razvoj. Direktiva (EU) 2022/2464 o korporativnom izvješćivanju o održivosti (Corporate Sustainability Reporting Directive, CSRD) stupila je na snagu 5. siječnja 2023. godine te zamjenjuje dotadašnju Direktivu o nefinancijskom izvještavanju (Non-Financial Reporting Directive, NFRD) koju je od 2018. godine svih 28 država članica EU-a usvojilo u svoje nacionalno zakonodavstvo, što je obvezalo poduzeća koji su subjekti od javnog interesa i imaju više od 500 zaposlenika da se usklade sa zahtjevima Direktive. Na ovaj način EU pruža jasne smjernice i promiče dosljednu integraciju održivosti u svim sektorima, nastojeći osigurati transparentnost i odgovornost poslovanja.[6]
Otpor prema ESG-u
Proces usklađivanja poslovanja s ESG standardima prepun je izazova i rizika, posebno u onim industrijama koje ovise o fosilnim gorivima ili onima koje po samoj svojoj prirodi emitiraju velike količine stakleničkih plinova, poput stočarstva. Sam proces usklađivanja je dugotrajan, kratkoročno skup i zahtjevan. Stoga i ne čudi da nisu svi društveni, poslovni i politički akteri s odobravanjem dočekali uvođenje ESG standarda u poslovanje. Posljednjih nekoliko godina svjedočimo svojevrsnom protuudaru primjeni ESG-a od strane dijela korporativnog svijeta i mahom konzervativnih političara i društvenih aktera kojima je cilj zadržati postojeće odnose moći i nastaviti s business as usual paradigmom. U tom protuudaru često se plasiraju dezinformacije vezane za implementaciju ESG standarda u poslovanje, a koje predstavljaju značajnu prepreku napretku samog procesa jer iskrivljuju smisao i narativ vezan za primjenu ESG-a, sprječavaju donošenje informiranih odluka i, što je najvažnije, sprječavaju suštinsku transformaciju prema odgovornijem korporativnom svijetu. Iz tog razloga, ključno je pozabaviti se dezinformacijama i dezinformacijskim narativima koji se odnose na ESG aspekt poslovanja i ulaganja. Uspoređujući Europu i Sjedinjene Američke Države, dojam je da je otpor ESG standardima puno veći preko Atlantskog oceana. Posljednje ne čudi jer američki ekonomski sustav nije navikao na regulacije, bilo od strane države, bilo od strane drugih aktera.
Woke ideologija
Jedan od najčešćih i najutjecajnijih dezinformacijskih narativa, a nastao je u Sjedinjenim Američkim Državama, je onaj koji tvrdi da iza ideje o održivom i odgovornom poslovanju stoji woke ideologija. U smislu u kojem ga koriste konzervativni američki političari i biznismeni, pojam woke postaje “negativna politička poštapalica koja se koristi za opisivanje svega što se smatra previše liberalnim ili progresivnim – poput robnih marki koje podržavaju paradu ponosa, igranog filma Mala sirena i učenja o rasama u školama”.[7] Sam pojam ima dugu povijest. Prije nego što je riječ prigrlila američka desnica, woke je bila riječ koja se koristila u afroameričkim zajednicama i kampanjama za društvenu pravdu i označavala je svijest o nejednakosti, pri čemu su jedni pozivali druge da “ostanu budni”. U ovome značenju, pojam je populariziran kroz pokret Black Lives Matter koji je nastao početkom 2010-ih kao reakcija na policijsku brutalnost prema afroamerikancima u Americi. Pojam su ubrzo prihvatili bijeli liberali te je pojam počeo označavati sve progresivne ideje u Americi. Ovo preuzimanje pojma od strane bijelaca naišlo je na kritike od strane afroameričke zajednice zbog razvodnjavanja izvornog značenja pojma woke. U međuvremenu su američki konzervativci redefinirali pojam woke u označavanje svega što predstavlja progresivne vrijednosti i svojim stalnim korištenjem dali mu popularnost koju ima danas. Sam je pojam prošao kroz proces “semantičke pejoracije”, tj. proces u kojem značenje određene riječi prelazi iz pozitivne ili neutralne konotacije u negativnu.[8] Ono što je ovdje posrijedi je uokvirivanje teme iz konzervativne perspektive i nametanje ostatku javnosti značenja riječi koje su mu oni odredili. Radi se o uokvirivanju javne debate na način da vaša, u ovome slučaju konzervativna perspektiva dominira.
ESG kao woke kapitalizam
Korištenje termina woke od strane konzervativaca za svakodnevno svjetonazorsko razračunavanje sa svime što oni doživljavaju kao progresivno, ubrzo je našlo svoju primjenu i u svijetu ekonomije i poslovanja, s posebnim naglaskom na ESG standarde. U komentaru koji je 2021. godine objavljen u američkom konzervativnom časopisu National Review[9], autor komentara slavodobitno tvrdi da “možda konačno doživljavamo prekretnicu u svijetu “održivog” i “odgovornog” ulaganja. U posljednja dva desetljeća, te su se etikete temeljile na okolišnoj, društvenoj i upravljačkoj teoriji (ESG) — stajalištu o korporativnom ponašanju vođenom ljevičarskim političkim ciljevima. Međutim, nedavno je skupina zagovornika vlasničkih prava, religioznih investitora i zabrinutih dioničara počela odbacivati pretpostavku da samo birokrati Ujedinjenih naroda i predstavnici Svjetskog ekonomskog foruma smiju donositi korporativne odluke.[10] U nastavku teksta autor obrazlaže kako “među konzervativcima raste svijest da je nastojanje da se korporacije učine društveno odgovornim trojanski konj”, da su zahtjevi za ublažavanjem klimatskih promjena i zahtjevi za rodnom i rasnom raznolikosti u korporativnim odborima ideje progresivaca koji tim idejama ne mogu pobijediti na izborima, pa su svoje napore usmjerili na “sobe za sastanke u korporacijama”.[11]
Ono što je točno u ovome komentaru je činjenica da je u Sjedinjenim Američkim Državama pokret koji se protivi primjeni ESG standarda u zamahu posljednjih nekoliko godina i da ESG standarde uspješno predstavlja kao agendu woke ideologije. U svojim nastojanjima za uokvirivanje javne debate, skovali su i termin woke kapitalizam za primjenu ESG standarda u poslovanju. Carl Rhodes, dekan UTS Business School na Sveučilište za tehnologiju u Sydneyu, objavio je 2021. knjigu pod naslovom Woke Capitalism: How Corporate Morality is Sabotaging Democracy. Autor u knjizi iznosi tezu da woke kapitalizam, u pokušaju popravljanja imidža kapitalizma prijeti budućnosti demokraciju Americi. Na istome je tragu i Jessica Anderson, izvršna direktorica Heritage Action for America, ogranka The Heritage Foundation, a koja je izjavila da “politike ESG-a guraju progresivnu agendu ljevice američkom narodu kroz poduzeća i korporacije, zanemarujući američke vrijednosti i dajući korisnicima manje financijske povrate u procesu”.[12] Stephen Soukup, konzervativni komentator i kritičar woke kapitalizma 2021. godine objavio je knjigu The Dictatorship of Woke Capital: How Political Correctness Captured Big Business (2021). U National Reviewu Steve Soukup piše o alarmantnom prijelazu s tržišta na kojem je svatko slobodan ulagati u skladu s vlastitim vrijednostima na tržište na kojem je jedan skup politički korektnih vrijednosti nametnut svima.[13]
Guverner Floride Ron DeSantis i republikanski kandidat za predsjedničku nominaciju 2024., tvrdi kako je ESG pokret vrsta financijske prijevare, a ESG investitori “elita korporativnog kartela”. Također je izjavio da će “štititi stanovnike Floride od woke kapitala i na taj način potvrditi autoritet našeg ustavnog poretka nad ideološkom korporativnom moći”.[14] U skladu s najavama, Florida je zabranila korištenje ESG-a kao kriterija kod ulaganja javnog novca ili prodaje javnog duga. Slične zakone uveli su guverneri Utaha, Kentuckyja, Zapadne Virginije, Arkansasa, Montane, Južne Karoline, Iowe, Oklahome, Indiane, Teksasa, Tennesseea, Ohia, Missouria, Arizone i Alabame.[15]
Borba protiv ESG-a od strane konzervativaca u Americi urodila je plodom. Kampanja je u toj mjeri uspjela demonizirati pojam ESG-a da zagovornici ESG-a u Americi razmišljaju o tome da prestanu koristiti taj termin, bez da odustanu od načela ESG standarda. Larry Fink koji je na čelu najvećeg svjetskog investitora, BlackRock Inc-a izjavio je da više ne koristi termin ESG zbog toga što je postao ispolitiziran. U McDonald’su su već ukinuli spominjanje ESG-a, a u Bloombergovoj anketi dvije trećine ispitanika izjavilo je da bi tvrtke trebale prestati koristiti termin ESG i istovremeno nastaviti slijediti ESG načela.[16]
Ono što je posrijedi kod primjene termina woke kapitalizam na ESG standarde je uspješan manevar konzervativaca da po već prokušanoj metodi prebace područje borbe na polje kulturalnih ili svjetonazorskih ratova. U Americi je kulturalni rat krenuo kao borba između konzervativaca i demokrata vezana za umjetnost i kulturne institucije, da bi se kasnije borba proširila na ostale društvene teme od pobačaja i kontrole nošenja oružja, pa do kulturnih vrijednosti u školama, sveučilištima, crkvama, itd.. U četrdesetak godina trajanja kulturalnog rata u Americi, promijenilo se mnogo osoba i tema, ali je osnovni konflikt ostao isti i može se sažeti u sljedećem pitanju: koje su to osnovne vrijednosti kojima nacija mora težiti i koje mora promovirati? Konzervativci su se u ovome sukobu pokazali kao uspješniji i to dobrim dijelom zato što su posložili i razumiju svoj vrijednosni i moralni sustav, što razumiju što ujedinjuje konzervativce i kako o tome razgovarati[17]. Dakle, svjesni uspjeha u prošlim svjetonazorskim borbama i u nedostatku dobrih argumenata vezanih za njihovo protivljenje ESG-u, pokrenuli su o ovoj temi novi kulturalni rat.
S jedne strane, jasno je da usklađivanje s ESG standardima za velike korporacije i njihove zagovornike znači prije svega veću transparentnost njihova poslovanja i posljedično gubljenje apsolutne kontrole i moći nad poslovanjem svojih korporacija. Također, sve navedeno znači disrupciju dosadašnjeg modela poslovanja, izazov starim poslovnim ortodoksijama i strukturama moći businessa as usual. Suočeni s izborom, ili se prilagoditi novim standardima ili ih srušiti, odabrali su potonje. U svom nastojanju da delegitimiraju i demoniziraju ESG standarde posežu za teorijama zavjere obojanim u ruho kulturalnih ratova. Dominantni narativ je onaj populistički: uvođenje ESG standarda je zavjera protiv vrijednih i radišnih Amerikanaca koju kuje moćna progresivna manjina predvođena UN-om i Svjetskim gospodarskim Forumom i domaćim progresivnim elitama. Konačno, zaogrnuti plaštom zaštite meritokratskih ideala (svatko je osobno kovač svoje sreće), svaku intervenciju u poslovanje, a kojoj je cilj smanjiti neravnopravni položaj određenih društvenih skupina, unaprijediti prava radnika i ublažiti klimatske promjene, uokviruju kao atak na temelj američke demokracije: slobodu.
Kritika ESG-a preko woke dezinformacijskog narativa u Hrvatskoj
Ovaj dezinformacijski narativ uspješno je izvezen u ostatak svijeta. Kritika tzv. woke ideologije proširila se u Mađarsku, Švicarsku pa sve do Novog Zelanda.[18] Hrvatska ovdje nije izuzetak te je woke sve prisutnija poštapalica i u hrvatskom medijskom prostoru. O pojavi i korištenju pojma woke u Hrvatskoj objavljeno je nekoliko izvrsnih analitičkih tekstova. Ovdje izdvajamo tekst koji potpisuje Ana Vladisavljević pod naslovom “Što je “woke” i kako se taj izraz koristi?” objavljen na libela.org[19] i tekst/intervju Denisa Mahmutovića pod naslovom “Što zapravo predstavlja ‘woke’, ta strašna riječ koja je konzervativcima crvena krpa” objavljen u Telegramu.[20] Iako se tzv. woke ideologija u hrvatskom medijskom prostoru češće bavi neekonomskim temama, povezivanje woke-a i ESG-a sve je češće.
Tekst pod naslovom Woke – ideologija u službi marketinga[21] autorice Mirne Horvat, a koji je objavljen 16. srpnja 2023. na Portalu Hrvatskog kulturnog vijeća, primjer je širenja jednog od dezinformacijskih narativa koji primjenu ESG standarda uokviruje kao nametanje tzv. woke ideologije od strane progresivne manjine konzervativnoj većini u društvu. Autorica tvrdi da su zagovornici woke-a, iako u manjini, nasilni “dobro raspoređeni i iznimno glasni” i da se ovi “ostrašćeni pojedinci potpomognuti sustavom više ne libe rabiti nasilje tako da su oni koji cijene tradicionalne vrijednosti postali ugrožena skupina u punom smislu te riječi”. Međutim, prema autorici, “iza paravana ipak postoji netko tko je vrlo promišljen. Ako se postavlja pitanje s kojim ciljem, najuvjerljiviji bi odgovor bio: kako bi se zaradilo još više novca.” Ovaj “netko” su korporativne elite koje su se uključile u woke aktivizam “ne…iz uvjerenja nego im je korporacijski aktivizam u društvenim pitanjima samo jedan od marketinških alata kako privući potrošače.” Prema autorici, “u sve se uklapa i ESG (Environmental, social and corporate governance), skup standarda koji mjere utjecaj tvrtke na okoliš i društvo (tu nastupa woke)”.
U slučaju navedenog teksta radi se o diseminiranju konspirativnog dezinformacijskog narativa prema kojem je primjena ESG standarda vješta manipulacija korporativnih elita u nastojanjima za ostvarenjem profita. Ova je teza u potpunosti netočna samim time što woke ideologija ne postoji. Kako je ranije u tekstu navedeno, radi se o konstruktu koji je osmišljen od strane američkih konzervativaca, a danas u njega različiti konzervativni političari i pokreti upisuju značenje koje im u datom trenutku odgovara. Woke kapitalizam predstavlja eufemizam za otpor konzervativnih i korporativnih krugova primjeni ESG standarda u poslovanju, a u osnovi predstavlja protivljenje naporima za ublažavanje klimatskih promjena, smanjenje neravnopravnog položaja određenih društvenih skupina i unapređenje prava radnika. Autorica u tekstu također propušta uzeti u obzir dobro dokumentiranu činjenicu koja ne ide u prilog njenoj tezi. Naime, implementiranje ESG standarda u poslovanje stvar je regulacije, posebno u kontekstu EU, i u tom kontekstu se ne može raditi isključivo o marketinškom alatu, već o obvezi. Također, autorica manipulativno, bez ikakvih dokaza, viktimizira “većinu koja cijeni tradicionalne vrijednosti”, a demonizira zagovornike ESG standarda i konstruira ih kao ostrašćene i nasilne zagovornike woke ideologije.
[1] Komisija je nazvana prema predsjednici Komisije, Gro Harlem Brundtland, bivšoj premijerki Norveške.
[2] Report of the World Commission on Environment and Development: Our Common Future. http://www.un-documents.net/wced-ocf.htm
[3] IFC. Who cares wins 2004-2008. Dostupno na https://documents1.worldbank.org/curated/fr/444801491483640669/pdf/113850-BRI-IFC-Breif-whocares-PUBLIC.pdf
[4] UN (2015): Program održivog razvoja do 2030. Dostupno na https://sdgs.un.org/goals
[5] HGK. ESG vodič. Praktične smjernice za odživo poslovanje. Lipanj, 2024. Dostupno na https://hgk.hr/documents/esg-vodic05076687e501ba15a.pdf
[6] Ibid
[7] https://www.forbes.com/sites/conormurray/2023/06/06/what-does-woke-even-mean-how-a-decades-old-racial-justice-term-became-co-opted-by-politics/
[8] https://www.researchgate.net/publication/385150161_The_Relationship_Between_English_Etymology_and_Semantic_Change
[9] National Review je američki konzervativni časopis koji se fokusira na vijesti i komentare o političkim, društvenim i kulturnim pitanjima. Časopis je osnovan 1955. i od tada igra značajnu ulogu u razvoju konzervativizma u Sjedinjenim Američkim Državama te se etablirao kao vodeći glas američke desnice.
[10] https://www.nationalreview.com/2021/09/conservatives-waking-up-responsible-investing-could-mean-left-wing-control/
[11] Ibid
[12] https://www.dailysignal.com/2023/04/14/these-states-have-taken-action-against-esg-in-2023/
[13] https://www.nationalreview.com/2021/07/on-capitalism-socialism-and-esg/
[14] https://www.thecorporategovernanceinstitute.com/insights/lexicon/what-is-woke-capitalism/?srsltid=AfmBOoquW6uWKXgESL7TVgFavputy98PS_MOiI3eez6lKVGb6mdFl7N4
[15] https://www.dailysignal.com/2023/04/14/these-states-have-taken-action-against-esg-in-2023/
[16] https://www.thecorporategovernanceinstitute.com/insights/news-analysis/why-esg-will-survive-the-backlash/?srsltid=AfmBOorp0tnlsPizd8mM6uecytINGEAaClTd712LR10lNnlqLloU5aDo
[17] https://newsarchive.berkeley.edu/news/media/releases/2003/10/27_lakoff.shtml
[18] https://www.forbes.com/sites/conormurray/2023/06/06/what-does-woke-even-mean-how-a-decades-old-racial-justice-term-became-co-opted-by-politics/
[19] https://libela.org/genderfacts/sto-je-woke-i-kako-se-taj-izraz-koristi/
[20] https://www.telegram.hr/politika-kriminal/sto-zapravo-predstavlja-woke-ta-strasna-rijec-koja-je-konzervativcima-crvena-krpa/
[21] https://www.hkv.hr/vijesti/komentari/42041-woke-ideologija-u-sluzbi-marketinga.html
Projekt je financiran sredstvima iz Mehanizma za oporavak i otpornost Europske unije. Stavovi i mišljenja izneseni na ovoj platformi samo su autorovi i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije. Europska unija i Europska komisija ne mogu se smatrati odgovornima za njih.
