Zdravstveni odgoj: ideologija ili edukacija?

Autorica: Ines Jemrić Ostojić, Veleučilište s pravom javnosti Baltazar Zaprešić, 02.01.2025.

 

Tema zdravstvenog odgoja u Hrvatskoj izaziva kontroverze već više od desetljeća. Na portalu Narod.hr, 1. listopada 2024. godine, objavljen je članak ‘Zdravstveni odgoj’ 2012. i 2024.: roditeljima se pokušava narušiti pravo odluke o odgoju?[1]. U njemu se ponovno otvara rasprava o pravima roditelja, kvaliteti sadržaja Kurikuluma zdravstvenog odgoja i njegovim navodnim ideološkim predznacima.

Članak ističe da je četvrti modul zdravstvenog odgoja Spolna/rodna ravnopravnost i odgovorno spolno ponašanje iz 2012. godine i dalje predmet kontroverzi.  Autorica članka kritiku usmjerava na tvrdnje da zdravstveni odgoj narušava „pravo da roditelji odlučuju o odgoju svoje djece“, da donosi sadržaje „suprotno didaktičkim principima neprimjerene dobi djeteta“ te da „u odgojno-obrazovni sustav unosi gradivo temeljeno na aktivističkim idejama zagovornika i promotora rodne ideologije“. Također, navodi  da modul podmeće  „dehumanizirajuće i znanstveno neutemeljene teorije“ te da se „“klasični” zdravstveni sadržaji u školama proglašavaju nazadnima“ dok „lijevi aktivizam promovira devijacije i liberalni način življenja vlastite seksualnosti“.

Kako bismo procijenili utemeljenost ovih tvrdnji, oslanjamo se na zakonske odredbe, znanstvene dokaze i preporuke Svjetske zdravstvene organizacije (WHO).

Prva tvrdnja da zdravstveni odgoj narušava „pravo da roditelji odlučuju o odgoju svoje djece“ ne proizlazi iz temeljnog zakonskog okvira. Članak 64. Ustava Republike Hrvatske[2] priznaje pravo i slobodu roditelja na odgoj djece prema vlastitim uvjerenjima, no država istovremeno snosi odgovornost za osiguravanje obrazovanja koje promiče intelektualni, tjelesni, estetski, društveni, moralni i duhovni razvoj učenika.[3] Odgojno-obrazovna djelatnost u školama temelji se na autonomiji planiranja i organizacije te slobodi pedagoškog i metodičkog rada[4]. Svi postupci moraju biti usklađeni s modernim znanstvenim i obrazovnim standardima, a sam proces treba biti objektivan, kritički i pluralistički[5]. Svjetska zdravstvena organizacija također naglašava važnost sinergije roditelja i školskog sustava u pružanju znanstveno utemeljenih informacija o zdravlju, odnosima i seksualnosti.[6]

Program Zdravstvenog odgoja, uključujući četvrti modul Spolna/rodna ravnopravnost i odgovorno spolno ponašanje, temelji se na preporukama Svjetske zdravstvene organizacije i Standardima spolnog odgoja u Europi[7]. Cilj mu je unaprijediti spolno zdravlje djece i mladih te potaknuti odgovoran stav prema seksualnosti. Ovi standardi preporučuju formalizirani, dobno prilagođeni pristup koji pruža informacije od najranijeg djetinjstva do mladenačke dobi. Sveobuhvatno seksualno obrazovanje[8] (comprehensive sexuality education) pruža mladima znanstveno točne i dobi primjerene informacije o seksualnosti, seksualnom i reproduktivnom zdravlju. Smjernice su razvijene u suradnji Svjetske zdravstvene organizacije i drugih UN-ovih organizacija poput UNESCO-a, UNICEF-a, UN Women, UNAIDS-a i temelje se na znanstveno točnom i uzrastu prilagođenom kurikulumu te obuhvaćaju širok raspon tema poput obitelji, odnosa, pristanka i tjelesne autonomije, puberteta, kontracepcije i trudnoće te spolno prenosivih bolesti[9]. WHO također ističe da sveobuhvatno seksualno obrazovanje igra središnju ulogu u pripremi mladih za siguran, produktivan i ispunjen život u svijetu gdje HIV i AIDS, spolno prenosive bolesti, neplanirane, maloljetničke trudnoće, rodno uvjetovano nasilje i rodna nejednakost i dalje predstavljaju ozbiljan rizik za njihovu dobrobit[10]. Navedene smjernice ističu važnost pružanja znanstveno utemeljenih informacija koje pomažu djeci i mladima da razumiju vlastito tijelo i razviju odgovorno seksualno ponašanje. Seksualno obrazovanje pruža im potrebna znanja i vještine za zaštitu zdravlja, izgradnju međusobnog poštovanja u odnosima, donošenje odgovornih odluka i razumijevanje prava drugih.[11]

Tomu u prilog idu i rezultati provedenih istraživanja[12] koji također pružaju čvrste dokaze za uvođenje sveobuhvatnog seksualnog obrazovanja. Kvalitetno seksualno obrazovanje, pokazalo se, vodi pozitivnim zdravstvenim ishodima, uključujući odgodu seksualnih aktivnosti i odgovornije seksualno ponašanje. Također pomaže mladima da se nose s fizičkim i emocionalnim promjenama tijekom puberteta, podučava ih poštovanju, pristanku i gdje potražiti pomoć, čime smanjuje rizike od nasilja, iskorištavanja i zlostavljanja[13]. Kurikulum zdravstvenog odgoja u Hrvatskoj oblikovan je upravo u skladu sa Standardima spolnog odgoja u Europi i preporukama Svjetske zdravstvene organizacije.

Druga tvrdnja, da program donosi sadržaje „prvenstveno neprimjerene dobi djeteta“, također nije potkrijepljena činjenicama. Preporuke WHO-a i Standardi spolnog odgoja u Europi jasno definiraju sadržaje prilagođene dobi i razvoju djeteta. Preporuka je UN-a da sveobuhvatno seksualno obrazovanje započinje s početkom formalnog obrazovanja, tj. u dobi od 5 godina. Učenje se odvija postupno, pri čemu se sadržaj koji se predaje u najranijoj dobi razlikuje od onog koji se podučava tijekom puberteta i adolescencije. Na primjer, kod mlađih učenika seksualno obrazovanje pomaže djeci da razumiju svoja tijela, prepoznaju osjećaje i emocije te shvate obiteljski život, različite vrste odnosa, osnovne principe pristanka, kao i kako prepoznati znakove nasilja, zlostavljanja i međuvršnjačkog nasilja te što učiniti u tim situacijama dok u kasnijim fazama obrazovanje uključuje teme poput kontracepcije i prevencije spolno prenosivih bolesti.[14] U svom Izvješću o radu za 2023. godinu, pravobraniteljica za djecu preporučuje unapređenje prevencije spolnog uznemiravanja i drugih oblika neprihvatljivog ponašanja među vršnjacima u sustavu odgoja i obrazovanja. Kao ključnu mjeru, ističe potrebu za obveznim zdravstvenim odgojem u školama, koji bi omogućio edukaciju o važnim pitanjima poput seksualnog zdravlja, prevencije nasilja i izgradnje zdravih međuljudskih odnosa.[15]

 

Treća tvrdnja, da kurikulum zdravstvenog odgoja u odgojno-obrazovni sustav „unosi gradivo temeljeno na aktivističkim idejama zagovornika rodne ideologije“, ne odražava stvarnost. Program zdravstvenog odgoja temelji se na multidisciplinarnim znanstvenim spoznajama iz područja: razvojne psihologije, pedagogije, antropologije, sociologije, biologije, školske medicine, epidemiologije i prevencijske znanosti[16] i međunarodnim preporukama, uključujući preporuke već ranije spomenute Svjetske zdravstvene organizacije.

Četvrta tvrdnja, da se podmeću „dehumanizirajuće i znanstveno neutemeljene teorije“, u potpunosti je neutemeljena. Kurikulum četvrtog modula Zdravstvenog odgoja Spolna/rodna ravnopravnost i odgovorno spolno ponašanje rezultat je multidisciplinarnog rada osmišljen na način koji promovira pozitivan pristup ljudskoj spolnosti temeljem relevantnih znanstvenih istraživanja i u skladu s međunarodnim preporukama, a s ciljem promicanja zdravlja i dobrobiti djece i mladih. Kritike o “ideološkoj indoktrinaciji” nisu potkrijepljene znanstvenim dokazima kao ni tvrdnje da su klasični zdravstveni sadržaji proglašeni nazadnima. Klasične zdravstvene teme poput higijene, zdravog načina života i prevencije ovisnosti, integrirane su u međupredmetnu temu Zdravlje[17] i proširene sadržajima koji odgovaraju izazovima suvremenog društva, poput spolnog zdravlja i rodne ravnopravnosti, čime se obrazovni sustav prilagođava potrebama današnjih učenika.

Tvrdnje iznesene u članku objavljene na portalu Narod.hr oslanjaju se na ideološke interpretacije i neprovjerene informacije, što može dovesti do širenja dezinformacija koje podrivaju povjerenje u obrazovni sustav i pravo djece na kvalitetno obrazovanje. Iako je svakome dopušteno iznositi svoje mišljenje, ovakvi stavovi mogu imati obmanjujući utjecaj na javno mnijenje, osobito kada se odnose na osjetljive i znanstveno potvrđene teme kao što je seksualno obrazovanje. Navođenje netočnih ili neprovjerenih informacija može imati ozbiljan negativan utjecaj na razvoj obrazovnih politika i odluka koje se temelje na istraživanjima i znanstvenim dokazima. Za osiguranje točnih i kvalitetnih informacija, mediji i portali trebaju u svom izvještavanju uzeti u obzir dokaze i preporuke stručnjaka i relevantnih institucija, kao i jasno razlikovati osobne stavove od znanstveno potvrđenih činjenica.

 

 

 

[1] https://narod.hr/hrvatska/zdravstveni-odgoj-2012-i-2024-roditeljima-se-pokusava-narusiti-pravo-odluke-o-odgoju

[2] https://www.zakon.hr/z/94/Ustav-Republike-Hrvatske

[3] https://www.zakon.hr/z/317/Zakon-o-odgoju-i-obrazovanju-u-osnovnoj-i-srednjoj-%C5%A1koli

[4] ibid

[5] ibid

[6] https://www.who.int/news-room/questions-and-answers/item/comprehensive-sexuality-education?utm

[7] FEDERAL CENTRE FOR HEALTH EDUCATION (BzgA), Standardi spolnog odgoja u Europi.

Okvir za kreatore političkih odluka, obrazovne i zdravstvene institucije i stručnjake, WHO Regional

Office for Europe and BzgA, Köln, 2010.

[8] https://www.who.int/news-room/questions-and-answers/item/comprehensive-sexuality-education?utm

[9] ibid

[10] https://www.who.int/teams/sexual-and-reproductive-health-and-research-%28srh%29/areas-of-work/adolescent-and-sexual-and-reproductive-health-and-rights/comprehensive-sexuality-education?utm

[11] https://www.who.int/news-room/questions-and-answers/item/comprehensive-sexuality-education?utm

[12] Goldfarb, E.S.; Lieberman,L. D. (2021) Three Decades of Research: The Case for Comprehensive Sex Education, Journal of Adolescent Health,Volume 68, Issue 1, Pages 13-27

[13] ibid

[14] https://www.who.int/news-room/questions-and-answers/item/comprehensive-sexuality-education?utm

[15]  Izvješće o radu pravobraniteljice za djecu 2023.

[16] Mićanović, M. (ur.)  (2013.) Zdravstveni odgoj: priručnik za učitelje i stručne suradnike u osnovnoj školi. Zagreb: MZOS, AZOO

[17] https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2019_01_10_212.html

Projekt je financiran sredstvima iz Mehanizma za oporavak i otpornost Europske unije. Stavovi i mišljenja izneseni na ovoj platformi samo su autorovi i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije. Europska unija i Europska komisija ne mogu se smatrati odgovornima za njih.