U tekstu se provjerava tvrdnja kako su klimatske promjene uzrokovane prirodnim ciklusima Zemlje.
Autor: Branka Tokić (članica ODRAZ-a), tekst uredila Magdalena Makar (ODRAZ)
U članku Kako su apokaliptična UN-ova upozorenja iz 1989. oblikovala današnju raspravu o klimi, objavljenom na Provjeri.net, autor analizira diskurs o klimatskim promjenama u svjetskim medijima i iz toga donosi sljedeći zaključak: „Klimatske promjene postoje – temperature rastu, a razina mora polako se povećava. No, očigledno se radi o prirodnim ciklusima Zemlje. Dramatične najave o skorašnjoj propasti često služe više za privlačenje pažnje nego za rješavanje problema.” Suprotno autorovim izjavama, razvoj diskursa o klimatskim promjenama odražava pomake u znanstvenim istraživanjima, tehnologiji i javnoj svijesti tijekom proteklih desetljeća na temelju čega će ova tvrdnja biti provjerena u nastavku.
Predviđanja o klimatskim promjenama prvi put su ušla u mainstream razgovore kroz hrabra upozorenja, poput onih koje je 1989. godine izdao Noel Brown iz Programa Ujedinjenih naroda za okoliš – UNEP. Brown je istaknuo mogućnost potapanja čitavih nacija zbog porasta razine mora i pozvao na hitne mjere za ublažavanje učinka stakleničkih plinova. Iako se njegov vremenski okvir pokazao previše pesimističnim, njegova šira poruka naglasila je hitnu potrebu za klimatskim rješenjima, a to je tema koja i danas ostaje relevantna (AP, 1989).
Rana predviđanja kao što je bilo Brownovo, iako su se temeljila na tada najboljim dostupnim podacima i metodologijama, bila su ograničena u mogućnosti da obuhvate složenost Zemljinih sustava jer je klimatsko modeliranje bilo još u povojima. Unatoč tim izazovima, ova rana predviđanja odigrala su ključnu ulogu u pokretanju globalnih razgovora o klimatskim promjenama jer su podigla svijest o rizicima povezanima s porastom razine stakleničkih plinova i izvršila pritisak na vlade da poduzmu mjere za ublažavanje porasta i njegovih posljedica.
Moderni klimatski modeli predstavljaju značajan napredak u točnosti (National Geographic, 2021). Napreci u satelitskoj tehnologiji, prikupljanju podataka i računalnim procesima omogućili su znanstvenicima da simuliraju interakcije između atmosfere, oceana, kopna i leda s velikom preciznošću. Današnja predviđanja uključuju različite scenarije emisija, omogućujući donositeljima odluka da istraže moguće ishode uzimajući u obzir različite razine ljudske intervencije (MinGOR, 2021). S druge strane, studije koje provjeravaju ranija predviđanja pokazuju da se putanja globalnog porasta temperature prilično podudara s prognozama iz prošlih desetljeća, iako s drugačijim vremenskim okvirima. Primjerice, Charneyjevo izvješće iz 1979. godine (Charney at al., 1979) točno je predvidjelo trendove zatopljenja koji su danas očiti, što naglašava pouzdanost osnovne klimatološke znanosti.
Unatoč raspravama izazvanim netočnostima u ranim predviđanjima, znanstveni konsenzus čvrsto je utvrdio da su klimatske promjene primarno antropogene, odnosno da su posljedica ljudskih aktivnosti, a ne prirodnog ciklusa promjena (Myers et al, 2021).
Iako su rana predviđanja, poput onih Noela Browna, naglašavala najgore scenarije, moderna znanost nudi jasnije uvide u budućnost Zemljine klime (Bustamante et al., 2023). Sposobnost simulacije ishoda na temelju različitih ljudskih aktivnosti osnažuje vlade, tvrtke i pojedince da donesu informirane odluke o strategijama ublažavanja i prilagodbe.
Prepoznavanje klimatskih promjena kao antropogenog fenomena naglašava našu zajedničku odgovornost da se suočimo s njegovim posljedicama. Razumijevanjem i povijesti predviđanja i razloga za trenutnu krizu, čovječanstvo može krenuti prema rješenjima koja osiguravaju održivu budućnost za nadolazeće generacije. Na temelju svega navedenog može se zaključiti kako je pogrešno tvrditi da je riječ samo o prirodnim ciklusima kada govorimo u uzrocima klimatskih promjena, stoga se tvrdnja može smatrati netočnom.
Literarura i izvori:
AP, 1989, https://imageholder.org/wp-content/uploads/apnews-1989-06-29-united-nations-predicts-disaster-if-global-warming-not-checked-1.pdf (Pristupljeno 03.05.2025)
National Geographic, 2021, How climate models got so accurate they earned a Nobel Prize, https://www.nationalgeographic.com/environment/article/how-climate-models-got-so-accurate-they-earned-a-nobel-prize (Objavljeno 06.10.2021)
Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, 2021, Klimatski modeli i modeliranje klime i klimatskih promjena, Prilagodba klimatskim promjenama, https://prilagodba-klimi.hr/klimatski-modeli-i-modeliranje-klime-i-klimatskih-promjena/ (Pristupljeno 08.05.2025)
Bustamante M, Roy J, Ospina D, et al. Ten new insights in climate science 2023. Global Sustainability. 2023, https://www.cambridge.org/core/journals/global-sustainability/article/ten-new-insights-in-climate-science-2023/F7F1C10C07FD241BFE30ACC4BA555A56
Charney, Jule G. et al., Carbon Dioxide and Climate: A Scientific Assessment, National Academy of Sciences, Washington D.C., 1979, https://geosci.uchicago.edu/~archer/warming_papers/charney.1979.report.pdf
Krista F Myers et al., 2021, Consensus revisited: quantifying scientific agreement on climate change and climate expertise among Earth scientists 10 years later, Environ. Res. Lett. 16 104030
Projekt je financiran sredstvima iz Mehanizma za oporavak i otpornost Europske unije. Stavovi i mišljenja izneseni na ovoj platformi samo su autorovi i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije. Europska unija i Europska komisija ne mogu se smatrati odgovornima za njih.
